Vikend u Pragu
23. oktobar 2025
Uzeli smo karte na nekoj akciji, Beograd–Prag, tri noći, čisto da malo promenimo sredinu. Nije sezona, cene normalne, grad prelep. Jesen, lišće, pivo, kobasice.
Prva dva dana – milina. Hodamo 15 km dnevno, sve slikamo, sve probamo. Ja glumim vodiča jer sam „istraživao“ na YouTubeu. Ona pravi stotinu fotki, naravno.
Treći dan – kiša. Nije strašna, ali dovoljno da nam pokvari planove. Sednemo u kafić, uzmemo po supu da se malo zagrejemo. I tu negde, kreće stomak da mi se buni. Pomislim proći će.
Nije prošlo.
Do večeri sam već bio prikovan za krevet, drhtavica, temperatura, ma ludilo.
I sad, ono najvažnije: da nisam imao putno osiguranje, bio bih u ozbiljnom problemu. Ali srećom, bukvalno dan pre puta sam uzeo putno osiguranje online. Kliknuo, izabrao „Evropa“, stavio datume, platio manje od dve kafe.
Zovem broj sa mejla. Javi se žena na srpskom. Kaže: „Ne brinite, šaljemo vam adresu klinike, pokriveno vam je po polisi putnog osiguranja.“
I stvarno, sve je išlo glatko. Pregled, terapija, recepti, ništa nisam platio. Samo pasoš i osiguranje. Osećao sam se kao da sam lokalac, a ne turista koji ne zna gde je levo.
Kad smo se vratili kući, prepričavam bratu celu priču. Kaže on: „Čekaj, ti stvarno uzimaš putno osiguranje za tri dana?“
Rekoh: „Jesam, i baš zato nisam platio ni dinar za pregled. Pametan čovek uči iz tuđih grešaka. A ja iz svojih.“
Zvuči smešno, ali jedna obična supa mi je upropastila dan, i pokazala koliko znači imati osiguranje.
I stvarno, taj osećaj da imaš kome da se javiš kad si u tuđem gradu i ne znaš ni gde si, ni šta ti je… e to nema cenu.
Blog Nikad sami